Prvi zaposleni ne donosi samo novu platu i ugovor, već i nove obaveze za poslodavca. Bez obzira na to da li radnika zapošljavate u maloj radnji ili u proizvodnji, zakonska logika je ista: pre prvog radnog dana morate znati čemu je izložen i šta ste učinili da bude zaštićen. U nastavku sledi praktičan redosled provera koji ima smisla pri prvom zapošljavanju.
Prvo zapošljavanje otvara pitanja bezbednosti na radu
Kada radite sami, rizik snosite lično. Čim zaposlite prvog radnika, deo odgovornosti za njegovu bezbednost prelazi na vas, bez obzira na veličinu firme ili vrstu delatnosti. Zakon obavezuje poslodavca da obezbedi bezbedne uslove rada, a radnika da se tih pravila pridržava.
Zamislite vlasnika male pekare koji do juče sve radi sam. Prvi pomoćnik dolazi u ponedeljak, a vlasnik misli da je dovoljno da mu pokaže gde je pećnica. Međutim, čim postoji radni odnos, nastaju i obaveze koje morate ispuniti: radnik mora biti upoznat sa opasnostima na svom radnom mestu, mora znati kako da postupa i mora raditi na ispravnoj opremi.
Dobra vest je da se ove obaveze mogu razložiti na nekoliko jasnih pitanja. Za svaki posao koji radnik obavlja pitajte se: šta tu može da pođe naopako, šta zakon traži da imate na papiru i šta radnik mora da zna pre nego što prvi put prione na posao. Ako na ta tri pitanja umete da odgovorite, već ste daleko ispred većine onih koji tek počinju sopstveni posao.
Zato se ne isplati da obaveze otkrivate usput, kroz kontrolu ili, još gore, kroz povredu na radu. Mnogo je jeftinije i mirnije da proveru obavite pre početka rada, dok još nema pritiska, rokova i radnika koji čeka uputstva.
Kako utvrditi rizike pre početka rada?
Temelj svega je procena rizika. To je dokument u kojem se za svako radno mesto opisuje koje opasnosti postoje, koliko su verovatne i koje mere se preduzimaju da se smanje. Bez nje ne možete pouzdano odgovoriti ni na pitanje kakva obuka je potrebna ni koja oprema je neophodna, pa sve ostalo počinje od nje.
Evo kako izgleda razmišljanje u praksi. Za kancelarijsko radno mesto rizici su drugačiji nego za magacin: tu su dugotrajno sedenje, rad za računarom i osvetljenje, a ne podizanje tereta i viljuškari. Za radnju sa prodajom to mogu biti klizave podloge, merdevine za slaganje robe i rad sa novcem. Isti zakon, a potpuno različita radna mesta, zato se procena radi za svako posebno.
Ovde mnogi poslodavci traže stručnu podršku, i to je razumljivo. Kada vam nije jasno koji akt je obavezan za vašu delatnost, ko ga sme izraditi ili koliko brzo morate da ga imate, savetovanje sa stručnim licem često uštedi nedelje lutanja. Takvu podršku, na primer, nudi agencija za bezbednost i zdravlje na radu u Beogradu, koja poslodavcu pomaže da obaveze složi redom.
Čak i ako procenu rizika radi neko drugi, vi ostajete onaj ko mora da je razume. Zato je pročitajte i proverite da li opisuje ono što se zaista dešava na vašem radnom mestu. Dokument koji stoji u fioci, a ne odgovara stvarnosti, ne štiti ni vas ni radnika.
Pored same procene, razmislite i o prostoru u kojem se radi. Izlazi za evakuaciju, osvetljenje, prva pomoć i zaštita od požara čine deo iste celine. Ovde se često pokaže da bezbednost nije samo papir, već i konkretni uslovi: da li se vrata otvaraju prema napolju, da li postoji aparat za gašenje i da li neko zna kako se koristi.
Obuka i oprema u prvim radnim zadacima
Kada znate koji su rizici, sledeći korak je da radnika pripremite za njih. Zakon traži da zaposleni pre početka rada prođe osposobljavanje za bezbedan i zdrav rad, a da pre toga bude upoznat sa opasnostima svog radnog mesta. Tu nema prečica, jer se osposobljavanje ne može zameniti rečenicom da će se radnik već snaći.
Zamislite novog radnika u maloj proizvodnji koji prvog dana dobije da radi na mašini za sečenje. Ako mu niko nije objasnio gde su zaštitni mehanizmi i kada se mašina isključuje, ne snosi rizik samo on. Odgovornost i posledice, i pravne i ljudske, vraćaju se poslodavcu. Zato osposobljavanje treba da bude konkretno i vezano za posao koji će radnik stvarno obavljati, a ne opšte predavanje.
Pogledajte i opremu za rad. Mašine, alati, merdevine, električni uređaji i drugi aparati moraju biti ispravni, a za pojedine vrste opreme zakon traži i redovne preglede i ispitivanja. Ako radnik koristi ličnu zaštitnu opremu, poput rukavica, naočara ili zaštitne obuće, njen trošak snosite vi, a vaša je obaveza i da proverite da li se koristi.
Dobar način da sve držite pod kontrolom jeste da napravite jednostavan spisak za svako radno mesto: koja se oprema koristi, ko je i kada pregleda, koju zaštitu radnik dobija i da li je potpisao da je upoznat sa uputstvima. Tako u slučaju kontrole imate odgovor spreman, a još važnije, imate pregled stanja i bez kontrole.
Tu je i zaštita samog objekta, koju poslodavci često zaborave dok ne zatreba. Ispravno osvetljenje, protivpožarna zaštita i kontrolisan ulazak u prostor utiču i na bezbednost zaposlenih i na imovinu. Ako vam je nejasno kako to složiti u celinu, stručnjaci za tehničku zaštitu mogu da procene šta objekat zaista traži pre nego što se odlučite za bilo kakvu opremu.
Kako proveriti obaveze pre prvog radnog dana?
Vreme je da sve složite u jednu proveru. Pre nego što radnik prvi put stupi na posao, prođite kroz kratak redosled: da li postoji procena rizika za njegovo radno mesto, da li je upoznat sa opasnostima, da li je osposobljen za rad, da li je oprema ispravna i da li znate gde ćete čuvati evidencije. Ako je odgovor na svako od ovih pitanja potvrdan, spremni ste.
Još nešto se često previdi: obaveze ne prestaju prvog dana. Evidencije o osposobljavanju, pregledi opreme i povremene provere moraju se održavati dok god radnik radi. Bezbednost na radu nije jednokratna radnja koju odradite pa zaboravite, već navika koju gradite od prvog zaposlenog. Dobra praksa je da u kalendaru označite rokove, recimo za preglede opreme ili obnavljanje osposobljavanja, da vas ne iznenade.
Pogledajte i obrnutu stranu. Možda mislite da je sve ovo previše posla za jednog radnika. Zapravo, upravo je prvi radnik najbolji trenutak da uspostavite pravila, jer ih kasnije, sa petoro ili desetoro zaposlenih, mnogo teže uvodite. Sistem koji ste postavili na početku jednostavno raste zajedno sa firmom.
Ako ste negde zastali, to je uobičajeno. Pitanje kome da se obratite za proveru, ko sme da izradi dokumentaciju ili koji rokovi važe za vašu delatnost sasvim je uobičajeno pri prvom zapošljavanju. Kada obaveze nisu jasne, stručno lice može da prođe kroz njih sa vama i pokaže šta je urađeno, a šta tek treba. Time dobijate sigurnost pre prvog radnog dana, a ne tek nakon prve primedbe.
Na kraju, sećate li se pekare s početka? Pomoćnik koji je u ponedeljak stigao bez ikakvih uputstava mogao je da dobije drugačiji prvi dan: sa objašnjenjem opasnosti, ispravnom opremom i potpisanim uputstvom. Razlika između ta dva ponedeljka nije u novcu ni u vremenu, već u tome da li je poslodavac pitao šta zakon traži pre nego što je radnik počeo da radi.

Šta vi mislite o ovoj temi?
Budite prvi koji će podeliti iskustvo ili pitanje.