Sadržaj
- Sve počinje dobrim planom
- Rušenje i pripremni radovi
- Instalacije su osnova svakog renoviranja
- Kada renoviranje uključuje spoljne radove
- Malterisanje, estrih i vreme sušenja
- Fini radovi idu tek kada je podloga spremna
- Završna faza pre useljenja
- Koordinacija majstora štedi novac
- Redosled radova je najbolja ušteda
Renoviranje stana mnogima na početku deluje kao jednostavan niz poslova: prvo se nešto sruši, zatim se dovedu majstori, zamene instalacije, okreče zidovi i na kraju unese nameštaj. Međutim, čim radovi zaista krenu, postaje jasno da uspešno renoviranje nema mnogo veze sa improvizacijom. U praksi, najveća razlika između renoviranja koje prolazi mirno i onog koje se pretvara u niz problema jeste upravo u redosledu radova. Kada se faze ne prate logično, dolazi do dvostrukog posla, oštećenja već završenih površina, zastoja između majstora i troškova koji su mogli da budu izbegnuti.
Sve počinje dobrim planom
Zato se može reći da renoviranje stana ne počinje rušenjem, već planiranjem. Pre nego što prvi majstor uđe u stan, potrebno je jasno definisati šta se tačno radi. Da li se menja raspored prostorija, ruše li se pregradni zidovi, da li se menjaju kompletne instalacije, da li se radi kupatilo, kuhinja, podovi, stolarija ili sve zajedno? Što je plan precizniji na početku, to će manje nepredviđenih situacija nastajati kasnije. Mnogi upravo tu naprave prvu grešku — krenu sa radovima bez jasne slike krajnjeg rezultata, pa onda usput donose odluke koje poskupljuju ceo projekat.
Rušenje i pripremni radovi
Prva prava faza renoviranja su rušenje i pripremni radovi. To podrazumeva uklanjanje svega što više ne ostaje u stanu: starih pločica, podova, sanitarija, dotrajalih instalacija, pregradnih zidova, vrata ili ugrađenih elemenata koji smetaju novom rasporedu. Ovo je najprljaviji deo posla, ali i jedan od najvažnijih, jer otvara prostor da se stan sagleda u novoj organizaciji. Nema mnogo smisla postavljati nove materijale ili planirati završne detalje ako osnovna konstrukcija i raspored nisu rešeni. U ovoj fazi se zapravo postavljaju temelji za sve što sledi.
Instalacije su osnova svakog renoviranja
Posle toga dolazi gruba faza radova, odnosno rad na instalacijama. Tu spadaju vodovod, kanalizacija, elektroinstalacije, kao i eventualni radovi na grejanju, klimatizaciji ili ventilaciji. Sve što ide u zidove, podove ili plafone mora biti završeno pre nego što krenu zatvaranje površina, malterisanje i estrih. Ovo je deo renoviranja u kojem žurba gotovo uvek pravi problem. Ako se kasnije ispostavi da je utičnica na pogrešnom mestu, da odvod nije dobro pozicioniran ili da nedostaje priključak za neki uređaj, ispravka podrazumeva razbijanje onoga što je već urađeno. Zato se upravo ovde najviše isplati razgovor između investitora i majstora, kako bi se unapred predvideo realan način korišćenja prostora. Korisne informacije o različitim vrstama građevinskih usluga i izvođača za renoviranje mogu se pronaći i na gamaizvodjaci.rs.
Kada renoviranje uključuje spoljne radove
U pojedinim renoviranjima, posebno kod stanova na višim spratovima, posao se ne završava samo unutar stana. Često su deo projekta i radovi na terasi, spoljnim zidovima, fasadnim pukotinama, limariji ili sanaciji spoljašnjih delova objekta. Tada se javlja i potreba za sigurnim pristupom spoljnim zonama, a u takvim situacijama skela postaje važan deo organizacije posla. Kada se radi na visini, stabilna i bezbedna skela nije dodatni luksuz, već osnovni uslov da se posao uradi kako treba. Umesto kupovine opreme koja se koristi samo povremeno, praktičnije rešenje je iznajmljivanje, a više o tome može se pronaći na sajtu svezaskele.rs.
Malterisanje, estrih i vreme sušenja
Kada su instalacije završene, slede malterisanje, ravnanje zidova i izrada estriha, odnosno priprema podova za završne obloge. Ovo je faza koju mnogi potcene jer još uvek ne liči na završeni stan, ali upravo od kvaliteta ovih radova zavisi kako će kasnije izgledati podovi, zidovi i spojevi.
Još važnije od samog izvođenja jeste vreme sušenja. U renoviranju ljudi često žele da ubrzaju sve što mogu, ali kod maltera, estriha i sličnih podloga preskakanje vremena potrebnog za sušenje gotovo uvek dođe na naplatu. Vlaga koja ostane zarobljena u podu ili zidu kasnije može dovesti do podizanja parketa, pucanja boje, problema sa lepljenjem pločica ili pojave fleka.
Fini radovi idu tek kada je podloga spremna
Tek kada su zidovi i podovi potpuno spremni, ulazi se u finije radove. Tu spadaju hidroizolacija u mokrim čvorovima, postavljanje keramike, gletovanje, krečenje, ugradnja unutrašnje stolarije, spuštenih plafona i podnih obloga. I ovde postoji logičan redosled: prvo se rade poslovi koji prave više prljavštine i zahtevaju dodatne intervencije, a tek onda oni čistiji i osetljiviji. Na primer, nema smisla završavati finalni pod ako postoji velika verovatnoća da će preko njega još prolaziti druge ekipe i unositi materijal. Zato se podne obloge često ostavljaju za kasniju fazu, kada je rizik od oštećenja manji.
Završna faza pre useljenja
Završna faza renoviranja je ona koju investitori najviše vole, jer se tada stan prvi put zaista približava useljenju. Tada se ugrađuju sanitarije, baterije, rasveta, prekidači, utičnice, kuhinjski elementi, radijatori, završne lajsne i svi detalji koji prostor čine funkcionalnim. To je trenutak kada se više ne gleda samo građevinski posao, već se vidi kako će se u tom prostoru živeti. Ipak, ni ovde ne treba žuriti. Ako se završni elementi ugrađuju prerano, postoji veća šansa da budu oštećeni tokom ostatka radova.
Koordinacija majstora štedi novac
Jedna od najvećih grešaka kod renoviranja stana jeste pokušaj da se ceo posao vodi bez koordinacije, angažovanjem nepovezanih majstora koji rade svako svoj deo bez dogovora sa drugima. Tada vrlo lako dolazi do situacije da vodoinstalater zatvori posao pre nego što je keramičar proverio nivoe, da električar dođe tek kada su zidovi već gotovi ili da moler radi pre završetka svih grubih intervencija. Takva nepovezanost na kraju gotovo uvek proizvodi dodatne troškove. Zbog toga je mnogo pametnije angažovati proverene izvođače koji rade usklađeno i razumeju ceo tok renoviranja.
Redosled radova je najbolja ušteda
Na kraju, renoviranje stana ne štedi novac tako što se preskaču koraci, već tako što se radi redom. Kada postoji logičan sled faza, od rušenja i instalacija, preko grubih radova i sušenja, pa sve do završnih detalja i useljenja, posao ide brže, urednije i sa mnogo manje stresa. U renoviranju se planiranje na početku gotovo uvek pokaže kao jeftinije rešenje od popravljanja grešaka usput. Upravo zato dobar redosled radova nije formalnost, već jedan od glavnih razloga da se stan renovira kvalitetno i bez nepotrebnih troškova.











Ostavi komentar