Sastavne i rastavne rečenice – kako ih razlikovati?

sastavne i rastavne recenice

Zbog sličnosti u nazivu, sastavne i rastavne rečenice često stvaraju zabune učenicima. Čest je slučaj da ih pomešaju, a one ipak, sem osobine složenosti i nezavisnosti nemaju nikakvih sličnosti. Upravo to koliko su sastavne i rastavne rečenice različite govore nam i njihovi nazivi – jedne „sastavljaju” nešto, a druge baš suprotno – „rastavljaju”.

Ako je već sve tako jednostavno, zašto onda dolazi do nedoumica i greški? Zašto ova dva različita tipa rečenica često pomešamo?

U nastavku teksta objasnićemo sam pojam ovih rečenica, uz osobine složenosti i nezavisnosti koje ih povezuju; ukazaćemo i na njihovo prepoznavanje, a onda na osnovu primera uputiti i na njihove razlike.

Zašto su ove rečenice složene i nezavisne?

Za sastavan i rastavan tip rečenica važi da su složene i nezavisne. U gramatikama pojavljuje se i termin nezavisnosložene rečenice. Evo šta to znači:

Da li ćemo neku rečenicu odrediti kao prostu ili složenu to zavisi od njenog sastava. Ako za prostu rečenicu važi da je sastavljena samo od subjekta, predikta i još ponekog dodatka (objekat, atribut…), onda je složena rečenica nešto sasvim drugačije – „složenije”.

Složena rečenica mora imati više članova od proste. Međutim, valja istaći da se ovo konkretno odnosi na jedan određeni član – PREDIKAT. Dakle, složene rečenice imaju dva ili više predikta.

Pogledajte i uporedite sledeće primere:

  1. Dete uči. (jedan predikat = jedna celina = prosta rečenica),
  2. Deče uči i piše. (dva predikata = dve celine, ali sastavljene u jednu rečenicu = složena rečenica).

Osobina nezavisnosti koju imaju sastavne i rastavne rečenice, odnosi se na to da li su celine (klauze) u celoj rečenici ravnopravne ili ne. Evo primera:

  1. Dete uči i piše. (Obe radnje su uzastopne, ne postoji jedna bitnija, glavna, ona koja se dešava pre ove druge).
  2. Dete uči kako bi dobilo peticu. (Postoji glavna rečenica, na osnovu koje se uvodi zavisna).

Šta su sastavne rečenice

Sastavne ili kopulativne rečenice jesu složene nezavisne rečenice, čiji su sadržaji iz obe klauze paralelni, tj. uzastopni. Na primer:

  1. Doručkovala sam i popila kafu.
  2. Pada kiša pa sam ponela kišobran.
  3. Došao je u školu i video svoje prijatelje.
  4. Dugo su sedeli te se lepo ispričali.
  5. S njim niti je pevati ni

U svakoj od ovih rečenica postoje dve klauze koje su jednake. Pogledajmo prvu rečenicu – [doručkovala sam] i [popila sam kafu], dakle, radnje se paralelno dešavaju.

Veznici sastavnih rečenica

Ono što nam u prethodnim rečenicama ukazuje na paralelne, tj. uzastopne radnje jesu veznici. Naime, sastavne rečenice su prepoznatljive po sledećim veznicima: I, PA, TE, NI, NITI.

Evo primera njihove upotrebe:

  1. Marko trenira fudbal i (trenira) košarku.
  2. Padala je kiša pa smo krenuli autobusom.
  3. Nisam naučio ni istoriju ni hemiju.
  4. Nisu dolazili niti su se javljali.
  5. Sreli smo se u prodavnici te se lepo ispričali.

U vezi sa veznicima sastavnih rečenica ukazaćemo i na njihove specifičnosti i značenja.

Osobine veznika sastavnih rečenica

Veznicima sastavnih rečenica: i, pa, te, ni, niti, svojstveno je značenje sastavnosti – sastavljaju, sklapaju dve klauze u jednu celinu. Međutim, svaki od ovih veznika ima i svoje specifičnosti. Jedna od glavnih osobina ovih veznika jeste da ponekad mogu zameniti jedni druge. Ali samo ponekad, jer nisu uvek međusobno zamenljivi.

Veznik i je najzastupljeniji i najkorišćeniji kod sastavnih rečenica. On u većini slučajeva može da zameni druge veznika. Evo primera:

  1. [Počela je kiša] pa [sam ušla u kuću].
  2. [Počela je kiša] te [sam ušla u kuću].

Primećujemo da kod ove dve sastavne rečenice dve zasebne celine (klauze), povezuje veznik pa, u prvoj i veznik te u drugoj rečenici. Međutim, smisao rečenice se neće promeniti i ako umesto ova dva veznika stavimo veznik i. Evo primera kako veznik i menja veznike pa i te:

  1. Počela je kiša i ušla sam u kuću.

Prethodne dve rečenice ukazuju na isti sadržaj, tj. znače isto. Dakle, veznici pa i te mogu se međusobno zameniti.

Sa veznicima ni i niti stvari su malo drugačije. Deluju kao odrični oblici veznika i i te, a tako i inače ističu neku negaciju. Uporedite sledeće rečenice:

  1. [Naučila sam hemiju] i [dobila peticu].
  2. [Nisam naučila hemiju] ni [dobila peticu].
  3. [Naučila sam hemiju] te [sam dobila peticu].
  4. [Nisam naučila hemiju] niti [sam dobila peticu].

Šta su rastavne rečenice?

Rastavne ili disjunktivne rečenice jesu složene i nezavisne rečenice, čiji sadržaji u obema celinama, tj. klauzama nije moguće istovremeno realizovati. Evo primera:

  1. [Sutra ću ići u bioskop] ili [(ću ići) na koncert].

Ova rastavna rečenica je složena, jer kao što primećujemo sastavljena je od dva predikta. Možemo primetiti i to da su obe klauze: [Sutra ću ići u bioskop] ili [(ću ići na koncert)], nezavisne, stoje samostalno jedna od druge. Međutim, njihov sadržaj je takav da se ove dve radnje ne mogu istovremeno ostvariti.

Nemoguće je da neko u isto vreme ode i u bioskop i na koncert. Dakle, ovde postoji mogućnost izbora, alternative – ILI JEDNO ILI DRUGO, ali oba u isto vreme nikako!

Veznici rastavnih rečenica

Rastavne rečenice uvek pamtimo i prepoznajemo po veznicima ili, bilo, volja. To su veznici koji „rastavljaju” sadržaje dveju klauza. Evo primera upotrebe ova triju veznika:

  1. Očisti prozore ili pospremi sobu.
  2. Napiši joj pismo ili je pozovi.
  3. Mami ću kupiti ruže ili
  4. Ja jednako dangubim, bilo da idem bilo da ostanem.
  5. Pozvaću je telefonom bilo ove bilo sledeće nedelje.
  6. To možeš reći bilo nama bilo
  7. Volja ti idi volja ti ostani.

Iz svih primera možemo zaključiti da je nemoguće obe radnje ostvariti paralelno. Dakle, ostvaruje se samo jedna.

Vezik ili – specifičnosti

Kao što je slučaj sa sastavnim rečenicama da je vezik i najzastupljeniji, isto tako se veznik ili najčešće može naći kod rastavnih rečenica. Dakle, reč je o vezniku koji dva sadržaja, tj. dve klauze rastavlja i prednost daje jednoj.

„Rastavljanje” se može odnositi na:

  1. Predikate: Danas ćemo crtati ili ćemo pevati,
  2. Subjekte: Doći će ili mama ili tata,
  3. Objekte: Napisaću pesmu ili (ću napisati) priču o mom odeljenju,
  4. Atribute: Kupiću kukuruzni ili ražani
  5. Priloške odredbe: Putuju sledeće nedelje ili (putuju) sledećeg meseca; Sešću napred ili (ću sesti) pozadi, svejedno mi je.