Palatalizacija i sibilarizacija: pravila i primeri

Palatalizacija i sibilarizacija

Palatalizacija i sibilarizacija su glasovne promene koje se često mešaju jer u obe učestvuju suglasnici k, g i h. Najkraće pravilo glasi: u palatalizaciji oni prelaze u č, ž i š, a u sibilarizaciji u c, z i s.

Glasovna promenaPromena glasovaPrimer
Palatalizacijak → č, g → ž, h → šjunak – junače, drug – druže, duh – duše
Sibilarizacijak → c, g → z, h → sjunak – junaci, knjiga – knjizi, orah – orasi

Lako pamćenje: K–Č–C, G–Ž–Z, H–Š–S. Prvi glas u svakom nizu je polazni, drugi se dobija palatalizacijom, a treći sibilarizacijom.

Šta je palatalizacija?

Palatalizacija je promena zadnjonepčanih suglasnika k, g i h u prednjonepčane suglasnike č, ž i š. Javlja se u različitim oblicima reči i pri građenju novih reči.

  • k → č: junak – junače, jak – jači, ruka – ručica
  • g → ž: drug – druže, dug – duži, noga – nožica
  • h → š: duh – duše, tih – tiši

U školskoj gramatici palatalizaciji se pridružuje i promena c → č u primerima kao što su Milica – Miličin i kraljica – kraljičin.

Kako prepoznati palatalizaciju?

  1. Pronađite dva oblika iste reči ili osnovnu i izvedenu reč.
  2. Uočite da li se k, g ili h promenilo.
  3. Ako je rezultat č, ž ili š, izvršena je palatalizacija.

Primer: junak – junače. Glas k iz prvog oblika odgovara glasu č u drugom, pa je reč o palatalizaciji.

Šta je sibilarizacija?

Sibilarizacija je promena suglasnika k, g i h u c, z i s. Najlakše se uočava ispred nastavka koji počinje glasom i, naročito u pojedinim padežnim oblicima i množini.

  • k → c: junak – junaci, učenik – učenici, ruka – ruci
  • g → z: knjiga – knjizi, noga – nozi
  • h → s: orah – orasi

Kako prepoznati sibilarizaciju?

  1. Uporedite osnovni oblik sa promenjenim oblikom reči.
  2. Potražite k, g ili h u osnovnom obliku.
  3. Ako se pojavljuje c, z ili s, izvršena je sibilarizacija.

Primer: knjiga – knjizi. Glas g promenio se u z, pa je to sibilarizacija.

Palatalizacija i sibilarizacija: glavna razlika

Najvažnije je da ne pamtite samo naziv promene, već i rezultat. Palatalizacija daje glasove č, ž, š, dok sibilarizacija daje c, z, s.

Polazni glasPalatalizacijaSibilarizacija
kčc
gžz
hšs

Kada se sibilarizacija ne vrši?

Sibilarizacija se ne sprovodi mehanički u svakoj reči. Ne javlja se, između ostalog, u oblicima mnogih ličnih imena i pojedinih imenica, naročito kada bi promena otežala prepoznavanje osnove.

  • Olga – Olgi, a ne Olzi
  • Luka – Luki, a ne Luci
  • baka – baki, seka – seki
  • mačka – mački, tačka – tački, lutka – lutki
  • mazga – mazgi

Kod pojedinih reči postoje normirani dvojni oblici, pa je za nedoumicu najbolje proveriti pravopis ili rečnik. Zbog toga pravilo treba primenjivati zajedno sa poznavanjem izuzetaka.

Najčešće greške

  • Mešanje rezultata: č, ž, š označavaju palatalizaciju, a c, z, s sibilarizaciju.
  • Zaključivanje samo na osnovu poslednjeg slova. Uvek treba uporediti dva oblika reči.
  • Primena sibilarizacije u svakom obliku ispred i, iako postoje izuzeci.
  • Mešanje ovih promena sa jednačenjem suglasnika po zvučnosti.

Kratka vežba

Odredite koja je glasovna promena izvršena u sledećim primerima:

  1. drug – druže
  2. učenik – učenici
  3. duh – duše
  4. noga – nozi
  5. jak – jači
  6. orah – orasi

Rešenja

  1. palatalizacija: g → ž
  2. sibilarizacija: k → c
  3. palatalizacija: h → š
  4. sibilarizacija: g → z
  5. palatalizacija: k → č
  6. sibilarizacija: h → s

Česta pitanja

Koji glasovi učestvuju u obe promene?

U obe promene polazni glasovi su k, g i h.

Da li je promena k u č palatalizacija?

Da. Na primer, u paru junak – junače, k prelazi u č.

Da li je promena k u c sibilarizacija?

Da. Primer je junak – junaci.

Kako najbrže da ih razlikujem na testu?

Zapamtite dve trojke: Č–Ž–Š je palatalizacija, a C–Z–S je sibilarizacija. Zatim obavezno uporedite oblike reči.

Za sigurnije rešavanje zadataka pogledajte i objašnjenje jednačenja suglasnika po mestu izgovora.